Propovijed, 05. 04. 2020

“Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim i reče: ‘Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir. Ali…”
(Luka 10:41-42)
Isusu se mogu prostirati ogrtači, može mu se pjevati, hvaliti ga, znati da je on učinio neko čudo u našem životu, mogu se vršiti razni oblici pobožnosti, mahati raznim grančicama njemu u čast itd., a ipak ne biti u Njemu, a On u nama!
Isus ide prema Jeruzalemu i završnom činu Božjeg savršenog ljubavnog plana. Ide prema križu gdje se sve treba dogoditi i gdje će platiti dug za grijeh svih ljudi, svakog od nas – pojedinačno.
Isus sve zna, sve osjeća i, zbog ljubavi koju ima prema čovjeku, Njegovo srce potresa nevjera mnoštva, čak i pobožnog mnoštva…Taj plač se, na određeni način, proteže i do dana današnjeg… Taj plač je i upozoravajući.
Upozoravajući za nevjerujuće ljude da napokon uzvjeruju, otvore se i raskaju u jednostavnosti poniznosti svoga srca…
Također, Isusov plač je upozoravajući i za vjerujuće ljude koji su mlaki ili su izgubili osjećaj za svoje bližnje, tj. koje malo ili nimalo ne potresa strašna izgubljenost ljudi bez Krista Isusa.
Više u propovijedi…
(P.S. Ako su vam objave-propovijedi na korist i duhovni poticaj, molimo vas da oznaku PRETPLAĆENI, ako već niste, pritisnete kako bismo došli do 1000 pretplatnika. Sada je 940. U tom slučaju bismo mogli povremeno i uživo preko You Tubea prenositi poruke, s prethodnom najavom. Možete još nekome to predložiti. Unaprijed zahvaljujemo. Bog vas blagoslovio.)

Propovijed, 29. 03. 2020

U početku neke životne situacije, nužno je razumjeti što se, barem otprilike, događa. Za vjernika je važno znati da je ‘situacija’ pod Božjom kontrolom.
Još važnije je da pod Božjom kontrolom bude i – vjernikovo srce.
Također, važno je da kršćanin razumije svrhu i odgovornost u ovom vremenu, napose spram svojih bližnjih, među kojima nisu svi isti kao prije ove ‘virusne situacije’.
Više u propovijedi…

Propovijed, 28. 03. 2020

KORONAVIRUS VRIJEME: HOĆE LI OVAJ NAROD PROGLEDATI?
Hoće li ovaj narod progledati? Hoće li se probuditi? Hoće li svatko za sebe početi čitati Bibliju i Evanđelja u poniznosti svoga srca?
Sve dok se pojedinac (narod) bude prepuštao svojim svjetovnim i religioznim vođama, a ne bude provjeravao i uspoređivao s Pismom što mu se govori i nudi kao vjerski i životni propis, bit će lako zaveden i propadat će na svom životnom putu.
I nije važno jesu li u pitanju godine, desetljeća ili stoljeća takve stihijske prepuštenosti. Važno je da pije ‘gorku vodu’ koja ga ne može oživjeti, a kamo li osvježiti, podići iz klonulosti, mrtvila.
Isus kaže farizejima, religijskim vođama onog doba:
“Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzaludno je bogoštovlje koje mi iskazuje. I što naučava, to su zapovijedi ljudske…Vi ostavljate zapovijed Božju, a držite predaju ljudsku…” (Marko 7:6-8)
Apostol Pavao piše Timoteju:
“Jedan je Bog, jedan je Posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.” (1 Timoteju 2:5-6)
Samo je jedan koji može potpuno oprostiti. Koji oprašta svakome tko mu dođe iskrena i raskajana srca. Svakome tko njega, Isusa Krista prihvati kao svog osobnog Spasitelja. A to može učiniti i u svojoj sobi, u šetnji pored mora, na klupi u obližnjem parku…
Jer Gospodin je ondje gdje je sk(r)ušeno i vapijuće srce. Ovo je, dakako, odlično vrijeme da mnogi to učine. I nevjerujući ljudi i ljudi koji su, kao, ‘negdje između’.
Naravno, ovo je odlično vrijeme i za one koji su bili desetljećima religiozni i desetljećima iskreno – u krivu. Pregršt je znakova, a i osobnih razloga u ovo ‘korona doba’ da se takvo predanje dogodi.
Zasigurno, sve je više ljudi koji razmišljaju dublje, povezuju dublje i spremniji su napraviti iskorak, čak i onaj spasonosan. Neka, stoga, ne stanu ‘na pola puta’.
Neka se odupru svim unutarnjim napadima i glasovima koji će se ‘uzbuniti’ i pokušati ih spriječiti doći svome Stvoritelju. Onome u kome je sva punina milosti i ljubavi. U kome je i sva punina pravednosti i svetosti.
Isus je umro ne samo za sve naše grijehe, traume, stranputice i nepravde, nego i za sve naše zablude koje smo primili od naših malih nogu. Za sve ono što su nama drugi učinili, i za ono što smo mi drugima učinili (ili nismo učinili), htijući ili ne htijući.
Ovo je vrijeme da i oni koji su (svjesno ili nesvjesno) zavodili i zavode druge, preispitaju što to zapravo rade i što je istina, tj. tko je istina. Ovo je vrijeme za odluke koje su ugodne Bogu, a ne čovjeku. I nije važno kakve će to posljedice i prepreke nositi sa sobom.
Važno je da čovjek pođe i nastaviti hoditi za Kristom koji nikad ne ostavlja i koji je ‘u sve i svakakve dane do svršetka svijeta’ s onima koji ga ljube. Sve ostalo je, uistinu, manje važno…
Jer, u suprotnom, “što koristi čovjeku da zadobije cijeli svijet, a izgubi svoj život?” (Matej 16:26), tj. svoju dušu?
Jer ‘pred Isusovim imenom će se pokloniti svako koljeno.’ (Filipljanima 2:10)
Pred Njim će se pokloniti, a ne pred čovjekom, ljudskim autoritetom ili bilo kojom Crkvom.
Apostol Pavao kaže: “…jer vam je, s obzirom na Krista, dano kao milost ne samo da vjerujete u njega, nego i da trpite za njega…” (Filipljanima 1:29)
Vrijeme je kratko. Ovaj život brzo prolazi. Sa sobom nećemo ništa ponijeti. Jedino što ćemo ponijeti jest stvarnost koja je u nama. Neka ta stvarnost bude – živi Krist i plodovi dostojni obraćenja.
Neka to bude ona stvarnost zbog koje će nam Gospodin na koncu reći: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim… Uđi u veselje Gospodara svoga!” (Matej 25:21), a ne ona druga stvarnost zbog koje bismo mogli čuti one druge riječi: “Odlazi od mene. Nikad te nisam poznavao!” (Matej 7:23)
Onaj bogataš o kojem Isus priča (Luka 16:19-26), tek kad je dospio ‘usred strašnih muka’ shvatio je sve. Shvatio je da je njegova izgubljenost – vječna. Da je prekasno za – ‘popraviti stvar’. Pa je htio da se barem netko odozgor dolje vrati i upozori njegovu ‘ekipu’ da ne dođu na isto užasno mjesto. Dobio je jasan odgovor:
“Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne.” (Luka 16:27-31)
Ovom čovjeku glavni problem nije bio njegovo bogatstvo. Njegov glavni problem bila je njegova nevjera do kraja ovozemaljskog života.
Za njega je bilo – prekasno, baš kao što je bilo prekasno književnicima, pismoznancima i farizejima onog vremena. Svima koji se nisu obratili od svog grijeha i licemjerstva. Svima koji nisu prepoznali ono što je bilo očito – da je Krist taj koji je trebao njihovim dušama. Da je Krist taj koji ih je upozoravao i strpljivo čekao.
A vremena se, izgleda, osim vanjskog oblika, baš i ne mijenjaju, zar ne?
“Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.” (Propovjednik 1:9)
Naša najveća misao u ovom vremenu nevremena neka bude ‘Isus…’ i ono što on kaže. “Riječi koje vam govorim jesu duh i život.” (Ivan 6:63)
Neka Njegov blagoslovljen utjecaj na naš život bude jači od svih nevolja, strahova, nepravdi i laži.
Neka Duh Sveti dotakne srca koja (još) nisu sasvim otvrdnula.
On je dovoljno jak. On razumije i još uvijek je pun milosti, spreman – potpuno oprostiti. On sam je – dovoljan jer “u njemu je sva milina i sva punina”. (Kološanima 1:19)
Isus i danas poziva ne samo razne farizeje, ma u kojoj crkvi bili, nego i razne druge bogataše, koji su puni sebe i svoje vlastite dobrote i samopravednosti:
“Dođite k meni…”
A o sebi kaže zarobljenicima ‘svake vrste’:
“Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.” (Ivan 8:36)
U razgovoru sa Samarijankom kaže nešto vrlo zanimljivo, duboko, aktualno i za ovo vrijeme:
“Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.” (Ivan 4:23-24)
Neka živa istina, koja je u Kristu Isusu, zamjeni ruho samopravednosti i površne religioznosti. Neka nada, snaga i mir u Kristu Isusu po Duhu Svetome zamjeni ruho nevjere, straha i tjeskobe u ovom ‘korona vremenu’. U vremenu koje nije samo nevolja, nego i prilika za nešto najbolje što nam se može dogoditi, a ostat će zauvijek.
Amen.
S blagoslovom!
P.S. Hebrejima 7:23-27

Propovijed, 17. 03. 2020

Prigodno 18-minutno video (uvodno) obraćanje vjernicima i onima koji to nisu, ali koji su u potrazi za odgovorima, za smislom i zaštitom u ovom posebnom vremenu.

___________________________________________________________________

JE LI PROPALA OVA TURISTIČKA SEZONA? NE MORA BITI.
Kažu da će turizam pretrpjeti veliku štetu ove sezone. E, sad, ako smo svi mi, na određeni način, ionako turisti na ovome svijetu, onda i nije toliko važno kakva će biti ova jedna sezona.
Kao turistima, važno je kakva će biti naša zadnja sezona, odnosno u kakvome ćemo to stanju otputovati – na Odredište…
U tom smislu, ova propala sezona može, zapravo, biti odlična, kako za mnoge turiste-strance, tako i za mnoge turiste-domaćine koji se još nisu umirili po pitanju svog pravog odredišta.
‘Propale sezone’ su, ruku na srce, ipak najbolja vremena za sve turiste koji će, prije ili kasnije, otputovati na jedno ili drugo mjesto.
A mudar turist gleda što treba napraviti da na vrijeme ‘rezervira’ mjesto koje njegovoj duši, još od iskona, treba.
To rade oni turisti koji traže mnogo duži odmor, mir i zadovoljstvo kod nekog dobrog i blagog Domaćina koji ih strpljivo svo vrijeme čeka.
Takvi turisti, s vremenom, zbilja shvaćaju da su na ovom svijetu samo na kratkom proputovanju. I čine korak…
“I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: ‘Ne mile mi se.’… Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde… Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije…”
(Propovjednik 12)

Propovijed, 08. 03. 2020

Kada situacija s koronavirusom i ostalim nevoljama nije bila još toliko u zamahu.
Govori o zgrčenosti, ponajprije onoj duhovnoj. Takva zgrčenost ima korijen u tome što se nekoć, uslijed neke traume (ili nekih loših izbora i odluka), ‘dalo mjesta đavlu’.
Ali, hvala Bogu, postoji put izlaska iz ‘grča’, kakve god vrste bio.
Više u propovijedi…

Propovijed, 01. 03. 2020

Propovijed, 02. 02. 2020

Postoje vremena kada treba veoma ozbiljno razmotriti što se i zašto se neke stvari događaju u našim životima. Jer je sve povezano.
Potrebno nam je, naravno, biblijski ispravno razmotriti našu osobitu situaciju i vidjeti što Bog radi i što nam Bog govori.
Prvo poglavlje proroka Hagaja je itekako aktualno u sva doba ljudske povijesti, ne samo za vjernike nego i za one koji razmišljaju o svome životu i zbivanjima u sebi i oko sebe.
Više u propovijedi…