Propovijed, 05. 04. 2020
“Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim i reče: ‘Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir. Ali…”
(Luka 10:41-42)
Isusu se mogu prostirati ogrtači, može mu se pjevati, hvaliti ga, znati da je on učinio neko čudo u našem životu, mogu se vršiti razni oblici pobožnosti, mahati raznim grančicama njemu u čast itd., a ipak ne biti u Njemu, a On u nama!
Isus ide prema Jeruzalemu i završnom činu Božjeg savršenog ljubavnog plana. Ide prema križu gdje se sve treba dogoditi i gdje će platiti dug za grijeh svih ljudi, svakog od nas – pojedinačno.
Isus sve zna, sve osjeća i, zbog ljubavi koju ima prema čovjeku, Njegovo srce potresa nevjera mnoštva, čak i pobožnog mnoštva…Taj plač se, na određeni način, proteže i do dana današnjeg… Taj plač je i upozoravajući.
Upozoravajući za nevjerujuće ljude da napokon uzvjeruju, otvore se i raskaju u jednostavnosti poniznosti svoga srca…
Također, Isusov plač je upozoravajući i za vjerujuće ljude koji su mlaki ili su izgubili osjećaj za svoje bližnje, tj. koje malo ili nimalo ne potresa strašna izgubljenost ljudi bez Krista Isusa.
Više u propovijedi…
(P.S. Ako su vam objave-propovijedi na korist i duhovni poticaj, molimo vas da oznaku PRETPLAĆENI, ako već niste, pritisnete kako bismo došli do 1000 pretplatnika. Sada je 940. U tom slučaju bismo mogli povremeno i uživo preko You Tubea prenositi poruke, s prethodnom najavom. Možete još nekome to predložiti. Unaprijed zahvaljujemo. Bog vas blagoslovio.)