Propovijed, 10. 05. 2020.
Mnogi ljudi su ‘opkoljeni’ nekom jačom silom od njih samih. Osjećaju se izgubljeno, beznadno. Pritisnuti strahom nije im ni na kraj pameti da je to stanje ponekad (ne uvijek) i ‘plod’ njihove nevjere, odlaska od Boga i njegovih zapovijedi.
Također, postoje ljudi, čak i oni koji se drže vjernicima, koji za nastalu situaciju okrivljuju samog Boga. A opet, postoje ljudi koji razumiju što se događa, čuvaju svoje srce da ne potpadne pod teret vanjske i unutarnje opasnosti. Stoje čvrsto u pouzdanju u svoga Stvoritelja pa mogu i nekima drugima govoriti u život.
Znaju da Bog može, doslovno, preko noći promjeniti udes jednog grada, jednog naroda, jednog čovjeka. Znaju da Bog ima bogatu riznicu načina da napravi ‘buku’ od koje zastaje dah i zbog koje može sve novo nastati.
Vjeruju u Boga koji precizno radi u svjetskoj i osobnoj povijesti. U Boga koji nikad ne kasni i koji uvijek gleda način kako će se smilovati čovjeku i s njim započeti novu priču.
Ovaj biblijski tekst (2 Kraljevima 6:24-7:20), posebno je zahvalan za poticajno razmatranje navedenih misli.
Vipe u propovijedi…