Jedno od najvažnijih pitanja je: Kako čekamo nečiji povratak ‘iz mrtvih’? Jesmo li frustrirani, puni tjeskobe, straha? Ili smo ravnodušni, bez osjećaja za izgubljenog čovjeka? Je li naš život mora ‘stati’ dok netko ne ‘dođe k sebi’? Kako je otac u priči o izgubljenom sinu čekao? Je li to i slika nebeskog Oca koji čeka…? Možemo li iz ovog primjera naučiti nešto više o čekanju?
Više u propovijedi…
Propovijed, 07. 07. 2019