Propovijed, 01. 11. 2020.
Kršćanski hod je hod. Nije stajanje. Kad nastupi stajanje, ne dolazi samo do duhovnog stagniranja, nego i do besplodnosti.
Svaka pukotina, svjesno nezatvorena, podriva kršćanski život. Ostavlja čovjeka na vjetrometini različitih utjecaja koji mu kradu mir, radost, oduševljenje za Boga.
Mora li to tako biti? Imamo li pravo u ovom posebnom vremenu tako olako ostavljati pukotine nezatvorenima?
Čini se da time ne štetimo samo sebi, nego i cijeloj zajednici, ostavljajući je bez dragocjenog duhovnog doprinosa, tj. izgradnje koja je u ‘opisu’ svakog koji se smatra vjernikom.
Ohrabrimo se i odlučimo, po milosti Božjoj, odbaciti sve ono što znamo da u Kristovim očima nije dobro.
Vipe u propovijedi…
P.S. Isprika zbog tehničke pogreške u prvih 20 sekundi videa…