Propovijed, 27. 10. 2019
Koliko god je Isus govorio ljudima riječi s kojima ih je, među ostalim, suočavao s istinom o njima samima, toliko je u njemu bilo nešto privlačno, nešto što je ljude vuklo prema njemu pa su mu prilazili, slušali ga, razmišljali…
I mi možemo, pogotovo ako se smatramo kršćanima, razmišljati o tome kojim smo to ljudima privlačni (ne mislim, fizički, naravno), odnosno koji to ljudi vole biti u našoj blizini, a da nije u pitanju neki uski i prolazni interes…
Jer bilo bi normalno da postoje ljudi koji osjećaju da u životu vjernika ima nešto više, nešto dublje, a što nije patvoreno, nego je autentično. Nešto što bi i oni htjeli, ali, zasad, znaju da nemaju…
Više u propovijedi…