Dok god postoji odvojenost od Boga, čovjek u sebi nosi neki oblik neprijateljstva, bilo prema drugome ili prema sebi. Razne (nenadane) situacije to osobito pokažu. To neprijateljstvo je prava nevidljiva pregrada koja nas, posljedično, odvaja od drugih, čak i ako se radi o dragim ljudima… Zato toliko nevolje u ljudima – i među ljudima.
Nakon duhovne promjene, tj. nakon obraćenja, čovjek shvaća da je Krist svojom žrtvom na križu slomio moć svakog neprijateljstva, tj. moć svake pregrade. Sada NE MORA gajiti neprijateljstvo, ne mora živjeti s ‘podstanarom’, tj. s grijehom, bez obzira o koliko malom ili velikom se radilo. Jer i ‘male pregrade’, mala unutarnja neprijateljstva, lako prerastu u nešto veće pa se, na koncu, i očituju.
Prema tekstu iz poslanice Efežanima 2:8-10 iščitavamo kako je Bog, za one koji mu se predaju, tj. koji su postali ‘nova stvorenja’, pripremio unaprijed ‘dobra djela da u njima živimo’. Dakle, Gospodin oslobađa svoju djecu kako bi bili u mogućnosti živjeti za uzvišeniju svrhu.
Više u propovijedi…
Propovijed, 29. 07. 2018